“Sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli”

“​Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.

​Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju.

Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.

Novac nije ništa, moć nije ništa.

​Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni.

Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti.

Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.

Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo.

Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi.

Sreća je ljubav, samo ljubav.

Srećan je ko umije da voli. Ljubav pokreće našu dušu, u njoj pronalazi svoje biće i svoj život. Srećan je, dakle, samo onaj ko umije da voli.

Ali voljeti i želeti nije isto.

Ljubav je želja koja je postala mudra; ljubav ne želi da posjeduje, želi samo da voli. “

(Srećan je ko ume da voli – Herman Hese)

2 Responses to “ “Sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli” ”

Komentariši