Page 1
Standardni

"Nemojte se podavati željama u koje ne verujete. 
Ja znam šta vi želite.Te želje morate napustiti,
ili ih morate potpuno i valjano želeti.
Ako budete mogli jednom tako da molite da ste
u sebi potpuno ubeđeni u ispunjenje,onda je i ispunjenje tu.
Ali vi želite, pa se opet kajete, i pri tome se plašite,
to se sve mora savladati.
Da vam ispričam jednu bajku.
I ona stade da mi priča o jednom mladiću koji je
bio zaljubljen u zvezdu.

Stajao je kraj mora, pružao je ruke i obožavao zvezdu,
sanjao je o njoj i upravljao je k njoj svoje misli.
Ali je on znao, ili je mislio da zna, da zvezdu ne može
obgrliti jedan čovek. Smatrao je za svoju sudbinu da voli,
zvezdu bez nade na ispunjenje, i iz te misli izgradio je
čitav životni spev o odricanju i nemoj, vernoj patnji, koja je
imala da ga popravi i prečisti.
Ali svi njegovi snovi bili su upravljeni zvezdi.
Jednom je opet stajao noću kraj mora, na visokoj hridi, gledao je zvezdu,i goreo od ljubavi prema njoj.
I u trenutku najveće čežnje poskoči i baci se u prazninu,
zvezdi u susret. Ali i u trenutku skakanja pomisli još brzo
kao munja: pa to je ipak nemoguće!
I eno, ležao je dole na obali i bio je zdrobljen.
On nije razumeo da voli.
Da je u trenutku kad je skakao imao duševnu snagu da čvrsto se udruzi sa zvezdom.
Ali drugi put ispričala mi je drugu bajku. 
Bio je jedan ljubavnik koji je voleo bez nade.
On se povukao potpuno u svoju dušu, i mislio je da će
sagoreti od ljubavi. Svet za njega nije postojao, on nije više video plavo nebo i zelenu šumu,potok mu nije žuborio, harfa mu nije ječala, sve je bilo utonulo, i on je osiromašio i postao bedan. Ali je njegova ljubav rasla, i on je mnogo radije hteo da umre i propadne, nego da se odrekne posedovanja
lepe žene koju je voleo.
Tada on oseti kako je njegova ljubav sagorela sve
drugo u njemu, te postade moćna, i privlačila je i privlačila, i lepa žena morala joj se povinovati, i došla je, i on je
stajao raširenih ruku da bi je privukao k sebi.
Ali dok je pred njim stajala, najedanput se sasvim izmenila,
i on s grozom oseti i spazi kako je privukao k sebi ceo
izgubljeni svet. Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se,
nebo i šuma i potok, sve mu je u novim bojama, sveže i divno, dolazilo u susret, pripadalo mu,govorilo njegovim jezikom.
I umesto da dobije samo jednu ženu, imao je
ceo svet na srcu, i svaka zvezda na nebu plamtela je u njemu i rasipala radost kroz njegovu dušu.
On je voleo, i pri tome je našao sebe samog.
Većina njih, pak, vole da bi pri tome sebe izgubili."

Herman Hese – Demijan

Standardni

Pogrešnim ljudima sam dao pravi dio sebe.

"Kako nekada naprosto čovjek ne zna ništa, pa ni ono, u što je bio siguran.

Ne zna ni ko je.

Izgubljen u svom gradu, svom svijetu, ne prepoznaje se...

Nije siguran da li je juče juče i da li je danas sad.

Kao da se nešto u tebi slomi.

Sumnje i stotine nejasnih slika i pitanja prolaze kroz glavu.

Ne zna gdje da gleda, šta da sluša.

E tako nekako je meni.

Kao da je oko mene stotine puteva, a ja ne znam koji je pravi.

Ne znam čak ni kojim sam juče išao.

A nikoga da mi pomogne, pa i ako pokušaju, ne ide.

Previše se stvari nakupilo u meni, i kao da nemaju gdje da izađu iz ove duše, iz ovoga tijela.

Kao da su zarobljene tu i muče me. Suze su im najlakši, jedini izlaz, ali ih nema, nema sada kada bi me spasile.

Pogrešnim ljudima sam dao pravi dio sebe.

Šta se to dešava? Kao da me ubija polako, nemilosrdno.

Ma da me bar ubije bilo bi lakše.
A ovako, prestane kada je najteže da bi počelo iznova..."

Standardni

Da li se ikada okreneš dok odlaziš?

“Odlaziš i ne smem da priznam da se plašim, da umirem od straha.Odlaziš i ne mogu te zaustaviti.

Moja ljubav nema tu snagu iako bi mogla stenu razbiti, kišu osušiti, iako bi mogla život začeti! 

Odlaziš, sa mirisom moje kose na ruci. I sve što ti večeras rekoh dugo ćeš čuti u tami.

I sve što od mene ponese još će ti drhtati u srcu, ali će tvoja ruka zagrliti nju i Mesečeva svetlost će obasjati vaša tela u trenu istine.

Uzalud sve moje upućeno tebi i želja moja da ti život samo od sreće i snova bude satkan.

Odlaziš i ne osećaš koliko se plašim da se nikada nećeš vratiti da ti obrišem suzu u oku, ispunim prazninu u srcu. 

Da li se ikada okreneš dok odlaziš?

Osetiš li dubinu moje patnje i ovaj neopisivi strah koji me razdire?”

Standardni

Kažu ljudi..ツ

Kažu ljudi da nam sreća često kuca na vrata,

a mi ih ne stignemo otvoriti.

Često tuga pokuša izaći iz nas ali mi zaključamo

sve izlaze, i ona postaje sve bolnija.

Tako je i kad se voli…

Prepustiš se sav i onda te iskoriste i povrijede.

Tek tada se čovjek preplaši, zatvori sve ulaze k sebi

i ne da više nikom da mu priđe,čak ni osobama koje

ga nikada ne bi mogle povrijediti.. ツ

Standardni

Probudite se.

“Probudite se. Probudite se. Odrasli ste. Niste više mali da samo spavate. Prestanite da se zabavljate svojim igračkama.

Većina ljudi tvrdi kako hoće da izadju iz dječijeg vrtića, ali ne treba im vjerovati. Ne vjerujte u to. Ljudi samo žele da povrate svoje polomljene igračke.

Vratite mi moju ženu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh!

Buđenje nije prijatno. Čovjek lijepo leži u krevetu, buđenje ga samo uznemiri.

Zato mudrac ne pokušava da probudi ljude oko sebe.

Nadam se da ću umjeti da budem mudar u ovoj prilici, i ne učinim ni najmanji pokušaj da vas probudim, ako spavate. To se mene ne tiče, i pored toga što vam povremeno kažem: “Probudite se!”

Ja samo treba da produžim naprijed svojim putem, da i dalje igram svoj ples.

Antoni De Melo – “Buđenje”