"Nemojte se podavati željama u koje ne verujete.
Ja znam šta vi želite.Te želje morate napustiti,
ili ih morate potpuno i valjano želeti.
Ako budete mogli jednom tako da molite da ste
u sebi potpuno ubeđeni u ispunjenje,onda je i ispunjenje tu.
Ali vi želite, pa se opet kajete, i pri tome se plašite,
to se sve mora savladati.
Da vam ispričam jednu bajku.
I ona stade da mi priča o jednom mladiću koji je
bio zaljubljen u zvezdu.
Stajao je kraj mora, pružao je ruke i obožavao zvezdu,
sanjao je o njoj i upravljao je k njoj svoje misli.
Ali je on znao, ili je mislio da zna, da zvezdu ne može
obgrliti jedan čovek. Smatrao je za svoju sudbinu da voli,
zvezdu bez nade na ispunjenje, i iz te misli izgradio je
čitav životni spev o odricanju i nemoj, vernoj patnji, koja je
imala da ga popravi i prečisti.
Ali svi njegovi snovi bili su upravljeni zvezdi.
Jednom je opet stajao noću kraj mora, na visokoj hridi, gledao je zvezdu,i goreo od ljubavi prema njoj.
I u trenutku najveće čežnje poskoči i baci se u prazninu,
zvezdi u susret. Ali i u trenutku skakanja pomisli još brzo
kao munja: pa to je ipak nemoguće!
I eno, ležao je dole na obali i bio je zdrobljen.
On nije razumeo da voli.
Da je u trenutku kad je skakao imao duševnu snagu da čvrsto se udruzi sa zvezdom.
Ali drugi put ispričala mi je drugu bajku.
Bio je jedan ljubavnik koji je voleo bez nade.
On se povukao potpuno u svoju dušu, i mislio je da će
sagoreti od ljubavi. Svet za njega nije postojao, on nije više video plavo nebo i zelenu šumu,potok mu nije žuborio, harfa mu nije ječala, sve je bilo utonulo, i on je osiromašio i postao bedan. Ali je njegova ljubav rasla, i on je mnogo radije hteo da umre i propadne, nego da se odrekne posedovanja
lepe žene koju je voleo.
Tada on oseti kako je njegova ljubav sagorela sve
drugo u njemu, te postade moćna, i privlačila je i privlačila, i lepa žena morala joj se povinovati, i došla je, i on je
stajao raširenih ruku da bi je privukao k sebi.
Ali dok je pred njim stajala, najedanput se sasvim izmenila,
i on s grozom oseti i spazi kako je privukao k sebi ceo
izgubljeni svet. Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se,
nebo i šuma i potok, sve mu je u novim bojama, sveže i divno, dolazilo u susret, pripadalo mu,govorilo njegovim jezikom.
I umesto da dobije samo jednu ženu, imao je
ceo svet na srcu, i svaka zvezda na nebu plamtela je u njemu i rasipala radost kroz njegovu dušu.
On je voleo, i pri tome je našao sebe samog.
Većina njih, pak, vole da bi pri tome sebe izgubili."
Herman Hese – Demijan