U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ

Bila su to dva zelena oka, dva zelena mora koja su me uvijek činila sretnim čovjekom kad god bih se zagledao u njih.

30.06.2018.

Mogu li se nadati ili čekati da i ja poletim iznad duge?

Stani zemljo nesretnice, stani jer i ja stojim, uzela si moje najmilije, stani malo, k'o Boga te molim.
Plači nebo, ne pjevajte ptice, ne osvići novi dane, puši vjetre, obriši mi suze, zemlja crna najdraže mi uze. Živote moj pun tuge i boli, nesta ono što najviše volim, ode sine u cvijetu mladosti, ostah u bolu i velikoj žalosti. Otvori se zemljo, primi me u krilo. da ja vidim svoje milo da ugledam milo lice otvori se, otvori zemljice.Eh zalizani moj prošlo je par godina odkad nisi sa nama. Reci mi bruda, može li više biti nade?Može li biti sreće u ovom životu punom tuge?Mogu li se nadati ili čekati da i ja poletim iznad duge?Dani su mi dugi, noći još duže,prokleta tišina koja me ispunila srce lomi. Nikada brate nisam mislio da će život ponovo da me slomi.Nikada više naših dana, nikada više sreće u domovima našim.Ostala je jedina nada da si gore i da ti ponekad rukom mašem.Volim te bruda, nedostaješ mi jako, bolna je istina ova.Čekaj me tamo bruda moj, ja ću sigurno doći.Eh kada bih samo mogao birati, bilo bi već ove noći.Želje su jedno, stvarnost već nešto sasvim drugo.

27.06.2018.

" Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete.. "

" Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ne bih kazao sve što mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve što kažem.
Stvari bih cenio ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge dok govore. I kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo telo već i dušu.
Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu i čekao da izgreje sunce.Slikao bih Van Gogovim snom zaljubljen u ljubavna zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji i strastven poljubac od njihovih latica. Bože moj, kada bih imao jedan komadić života… Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najblži i živeo bih zaljubljen u ljubav.Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostareli kada prestanu da se zaljubljuju.
Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću vec sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi… Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreća u načinu savlađivanja litica.
Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom svoga oca da ga je steglo zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada teba da mu pomogne da se uspravi.Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću, na žalost, početi da umirem. " G.G. Markes

25.06.2018.

Kasno je sada.....

" Znaš čega je mene najviše strah? Strah me je da te ne izgubim. Ne želim dočekati jutro znajući da nisi moj, da pripadaš nekome drugome. Ne želim prolaziti 'našim' mjestima znajući da više nisu naša, da ćeš neku drugu tamo voditi. Ne želim čekati pred spavanje tvoju poruku za laku noć koja više neće dolaziti. Ne želim uzaludno kucati tebi poruke, smišljati scenarije našeg pomirenja. Ne želim da te vidim, a da te ne mogu poljubiti. Ne želim da mi fale tvoji zagrljaji, da se sjećam našeg posljednjeg i time hranim dušu. Kako preživjeti bez onoga na što si me navikao? Ti si mi vratio vjeru u život, vjeru u ljubav. Moja si jedina utjeha da sutra može biti bolje. Ne možeš mi sebe oduzeti. Ne možeš ponijeti moje srce sa sobom i ostaviti mene s prazninom i samoćom. Molim te, nemoj... "

23.06.2018.

Šteta..

Osjetio sam život u njenom uzdahu.Bila je savršena.Bila je gospodar muških misli i samoće.Šteta.Ovaj svijet nije trebao imati nju.
Ona je trebala imati ovaj svijet.



14.06.2018.

Amare e non essere amato e tempo perso...

A takve kao ja Amorova strelica nikad' više ne pogađa!Samo dotakne zidove hladnokrvnog srca,malo zainteresuje ali ne dovoljno da zbog nje promjenim sebe,ono što jesam i što ću uvjek biti...
Na kraju okrećem leđa i odlazim dok Amorova strelica sjedi i tihim jecajima pokušava izbrisati ono što je od nje ostalo!Nije ona kriva što ja odlazim,naprotiv ne treba sebe kriviti,a hoće!
Misliće šta li je pogrešno učinila,da li je išta mogla promjeniti...Ali ništa taj zid oko mene ne može srušiti,samo malo dotaći,a kada shvatim da se neko približio naizgled nedovoljno blizu,a pak s moje strane i previše,kupim svoje stvari i odlazim,tihim,žurnim koracima prema novim strelicama..
* Alla nascita dell'amore gli amanti parlano del futuro; al suo declino parlano del passato...*



13.06.2018.

Chi cerca un amico senza difetti resta senz'amico.

Prijatelju moj, naslonio si se na pogrešan zid za koji si vjerovao da je snažan, jer si ga godinama gradio. Ali, toga dana, dodirnuo si vrh svijeta. Da, tvoj svijet. Idi sada slobodan si, sada je sve u tvojim rukama. Kada ti slome svaki djelić koji si uložio u svoje snove, ne ljuti se. Od svakog zrna izgradi nove kule, kao što djeca čine kada se igraju u pijesku.

Can you turn on the light,
please?
Cool Blue Outer Glow Pointer