U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ

Čitaš citate, tekstove, knjige, tražiš utjehu , tražiš sebi spas u svemu , da je zaboraviš , preboliš. Ukratko rečeno, samo se ponovo stihijski povezuješ sa njom, a prijatelju tako se samo ubijaš, polahko al sigurno. Dječak kraj prozora ツ

25.02.2017.

Eto, opet taj prozor.

Kada dođe potencijalni posvojitelj jedino što gleda su nedavno rođene bebe ili ona djeca koja neće puno zapitkivati. Često bih sjedio u hodniku doma i gledao na glavna ulazna vrata. Vjerovao sam da će me baš taj sljedeći koji uđe na vrata posvojiti jer će vidjeti mene prije sve ostale djece. Nije uspjevalo, čim bi im ravnatelj rekao koliko godina imam samo bi skrenuli pogled i nastavili koračati prema ostalim sobama. S godinama sam sve više shvaćao da nema te obitelji u koju će biti dobrodošao dječak poput mene. Valjda su se svi bojali da ću zbog prošlosti imati mutan pogled na budućnost, da ih neću znati voljeti ili da ih neću slušati kao što dijete treba slušati roditelje. Ma da budem iskren, ne znam što se motalo po njihovim mislima, ali znam da je bilo teško gledati kako druga djeca odlaze nasmijana u neke nove obitelji dok ti ostaješ sjediti kraj prozora. Eto, opet taj prozor. Naime, jednog dana sam kroz njega gledao prijatelje kako se igraju s nekim dolutalim psićem. Bio je to mješanac, ali štene. Svi su se okupili oko njega i smijeh je dopirao sve do mog prozora. Pogledao sam malo dalje i ugledao kako u hladu starog kestena leži još jedan pas. Istrčao sam iz sobe misleći kako je zasigurno ozljeđen jer se ne igra tamo s onim malenim psićem. Sjeo sam kraj njega i na prvi pogled mi se činio potpuno zdrav, a onda sam mu pogledao u oči. Ono što sam vidio u njegovim očima bilo je isto što vidim svaki puta kada se pogledam u ogledalo. Taj pas je bolovao od iste bolesti kao i ja. Osjećaj nepripadnosti, osjećaj da si suvišan. Gledajući kako svi pridaju pažnju onom štenetu shvatio sam da nisam ništa drugačiji od svog psećjeg prijatelja pa se poslije našeg susreta nisam zamarao s time hoće li me tko posvojiti jer sam upravo tog dana postao dio jedne obitelji. Ponekad mi se zbog užurbanog života i surove stvarnosti znaju vratiti one tužne dječačke oči, ali lice se ozari istog trena kada otvorim vrata svoga stana jer me s druge strane čeka meka šapa i nestašni rep zasad jedinog člana moje obitelji.



12.02.2017.

Ponekad se i smije i plače u isto vrijeme.

Niko ne bi ni pomislio da tako izgleda, ta haljina i šminka.. Večeras je stvarno najljepša.
- Da, lijepa je..
- Što je s tobom? Samo ti je 'lijepa'?!
- Slušaj, svako jutro ona se probudi šutljiva i s neurednom kosom. Kad nešto kuha ili sprema, pjevuši iako nema sluha. Uvijek se iskreno smije mojim glupim šalama. Ponekad se i smije i plače u isto vrijeme. Kad igramo igrice udara me jer sam ju pobijedio. Često puta me nagovori da gledamo neki film i na polovici filma zaspe. I znaš što? Meni je tada najljepša. Večeras mi je samo lijepa.



07.02.2017.

Koga?

I koga ćeš se, draga, sjetiti kad ugase se svjetla, kad ostane mrak? Koga ćeš se sjetiti kad te izdaju,kad ti leđa okrenu? Koga ćeš se sjetiti kad ti slažu, kad maske skinu? Kad glavu spustiš na jastuk i ostaneš sama sa svojim mislima? Mene,draga, mene! Sjetit ćeš se mene, onog koji te nije izdao i leđa okrenuo, nije lagao i maske imao! Onog koji te ludo volio i zbog toga se ljuto pokajao.



05.02.2017.

Nemoj me voljeti,uništit ću te na najljepši mogući način

Vjeruj mi da se ne želiš zaljubiti u mene i voljeti me.Jer ako to uradiš onda ću te voditi na najljepša mjesta za koja znam i na njima te ljubiti.Ako nekada odeš na ta mjesta bez mene patit ćeš.Nemoj me voljeti,uništit ću te na najljepši mogući način.I možda ko zna,napokon shvatiš zašto se najveće oluje nazivaju baš po ljudskim imenima.



15.01.2017.

..

"Neke volim, neki fale, nekih nema, neki tu su nek' me boli, sve vam dajem, neke vidim samo u snu.."




Stariji postovi

Can you turn on the light,
please?
Cool Blue Outer Glow Pointer