U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ

Pustio sam mnogo ljudi da odu iz mog života.
Ponekad se čak i dešavalo da me nešto na njih podsjeti,nekad stanem pa onda razmislim da li sam dobro postupio. Ne znam više,već sam navikao da živim bez njih, uspio sam da ostvarim sve što sam ikada želio, a njih sam kroz vrijeme sve i zaboravio...
Dobro, skoro pa sve. Nju sebi nikad neću moći oprostiti. Okrenuo sam leđa toj jedinoj koja to nije zaslužila.
A kada me pitaju zbog čega?
Čak ni sam nemam odgovor na to pitanje..
Šta imaš da izgubiš, kada sve možes da dobiješ?
Il’ poletiš, ili umreš, tako je prosto...

"Dok voliš, dok mrziš, dok čekaš, dok se bojiš, dok planiraš, dok plačeš, dok se smiješ, dok želiš, dok bilo šta osjećaš, lijepo ili nelijepo, živ si.
Kad ti postane svejedno, zapravo si već mrtav i da u tom času i smrt dođe vjerovatno bi se vratila vidjevši da tu i nema ništa živo, ništa što bi mogla uzeti. " NBH,

Nisam ja oduvijek ovakav bio, nisam!
Nekoć sam vjerovao ljudima, ali su me izdali!
Nekoć sam od njih očekivao, ali su me razočarali.
Nekoć sam bio blag i pažljiv, ali su me iskoristili!
Zato, molim te, ne govori o meni, ne sudi o mom životu, jer iza svakog mog postupka stoji neka priča, iza svake moje riječi stoji nešto na čemu sam naučio!
Zato, šuti, ne govori ništa, osim ako nisi proživio isto.